NeUvIđAjNa UvIđAnJa

Ne pričaj

da bi razbijala tišinu,

ne budi učtiva,

i ne pitaj me :Kako si?

Pomislio sam

da poznaješ šutnju

Letjela jedna muha,pa slučajno uletjela u tramvaj broj 3.Letjela, pa gleda gdje bi da sleti,i odmori.A unutra...Jedni sjede, drugi stoje.Jedni nose plave pantolone,drugi crne.Jedni nemaju kosu ,drugi imaju perut..Jedni mirišu,drugi jeli bijeli luk. Jedni bi jebali ali nemaju šta,drugi imaju ali ne može da im se digne.Jedna čita knjigu,druga ima dekolte i tange.Jedan priča pobjegao s časa,druga priča :njeno dijete fino.Jedan nabacio zajeban pogled,drugi svoj sakriva.Jednima mala penzija,drugi sve to znaju.Jedan studira,drugom crni nokti.Jedan ima baba,drugi ima tatu. Jedan psuje „majku“,drugi govori „alaha mi“. Jednima kriva drzava,drugima:“ Za sve smo krivi Mi“! Jedni mrze druge,drugi mrze sebe.A napolju je grijalo Sunce.Puhao je lagani proljetni vjetar...Gleda sve to muha,pa pomisli:“E ne volim ni ja baš sva govna,pa da na svako sletim“!I odleti kroz prozor...

Jednog običnog dana u malom gradu Egogradu raspravljalo se jedno malo DA i jedno malo NE...Povod rasprave bijaše jedno MOŽDA.